Дизраели и Источно питање: кратак сиже и методолошке цртице
Приредио: Miloш Ковић - Филозофски факултет, Катедра за Историју
Бенџамин Дизраели (1804-1881) био је један од најзначајнијих британских државника модерног доба, утемељивач идеологије савремене британске конзервативне странке и савременог британског империјализма и, у свом добу, радо читан књижевник. Врло сликовита личност, занимљиве биографије, своје присталице пленио је интелигенцијом, шармом и духовитошћу, а противнике је одбијао неисцрпном амбицијом и небирањем средстава у пробијању ка циљу.
Дизраелију је припало у део да, као премијер Велике Британије, тада једне од најмоћнијих сила света, у време Велике источне кризе, одлучује о судбини милиона становника Балакана. Од избијања устанка у Хецеговини јула 1875, до затварања Берлинског конгреса јула 1878, у низу устанака и ратова, Срби, Бугари, Румуни, Грци и Албанци без успеха су покушавали да остваре оно што су неколико година пре тога урадили Италијани и Немци – да постигну национално ослобођење и уједињење. Заједно са државницима осталих великих сила (Александар Горчаков, Ото фон Бизмарк, Ђула Андраши) Дизраели је дипломатски и војним претњама усмеравао ову кризу, нарочито пошто се у њу укључила и Русија, да би у њеном финалу, на Берлинском конгресу, одиграо главну улогу.
Ова књига плод је уверења њеног аутора да се улога личности, нарочито «великих људи», у укупном историјском процесу мора нагласити, упркос мишљењима да историјска збивања не уобличавају људи, него «структуре» - тешко и споро променљиве географске, културне, друштвене и економске датости. Личности, међутим, нарочито у кризним временима, имају слободу да одаберу своје путеве и могућност да одлучујуће утичу на историјске процесе. Такође, ова књига је резултат мишљења да биографија као жанр, и политичка, догађајна историја, могу да понуде драгоцене увиде у прошлост, али и садашњост и будућност. Заснована на широкој, разноврсној, навећим делом необјављеној изворној грађи, она представља реконструкцију Дизраелијевих знања и предрасуда о Балкану и Истоку, као и његових практичних, државничких потеза у време Велике источне кризе. У њој се дешифрују интереси, знања и намере једног државника од чијих су одлука зависиле судбине милиона становника Балканског полуострва.

Берлински конгрес, 1878
Dan na biciklu
16. aprila 1943. godine, dok je radio u svojoj laboratoriji na sintezi novog eksperimentalnog leka za firmu Sandoz, mladi švajcarski naučnik Albert Hofman počeo je da se oseća veoma čudno. U svom dnevniku je zapisao: „Obuzeo me je neverovatan nemir, pomešan sa lakom nesvesticom. Kod kuće sam legao u krevet i potonuo u stanje opijenosti koje nije bilo neprijatno, karakterisano izuzetno stimulisanom maštom. U stanju nalik na san, sa zatvorneim očima (jer mi je dnevna svetlost bila neprijatno blještava) video sam neprekidan tok fantastičnih slika, izuzetnih oblika uz intezivnu, kaleidoskopsku igru boja. Nakon neka dva sata ovo stanje je otišlo samo od sebe. Šta li ga je izazvalo?“ Tri dana kasnije, tog čuvenog 19. aprila 1943. sumnjajući da je to stanje izazvano hemikalijama sa kojima je radio, pretpostavio je da je hemikalija u pitanju upravo taj novi eksperimentalni lek – dietilamid lizergne kiseline (LSD). Da bi svoju tvrdnju proverio, uzeo je namerno 250 mikrograma ove supstance, jer je procenio da je to minimalna doza koja može da iskaže dejstvo. Danas se zna da je minimalna doza preko deset puta manja od te koju je on uzeo. Za manje od pola sata osetio je isti onaj nemir koji je osetio tri dana ranije. Zamolio je svojeg asistenta da ga isprati do kuće, a kako je u toku bio rat, bila je zabranjena upotreba motornih vozila radi štenje benzina, pa su do Hofmanovog doma krenuli biciklima. Tu vožnju biciklom Hofman je kasnije mnogo puta prepričavao i pisao je o njoj kao o najznačajnijem događaju u svom životu. Iako su relativno brzo stigli do Hofmanove kuće, njemu je ta vožnja trajala jako dugo. Tokom vožnje nemir se jako pojačao. Sada nije bilo sumnje da je LSD odgovoran za stanje u koje je pao pre tri dana. Osetio je kako gubi razum. Po dolasku kući pojačao se osećaj nesvestice i više nije mogao da stoji. Seo je na kauč. Simptomi su se sve više pojačavali. Emotivne promene koje je osetio ukazivale su mu na to da umire iznutra. U svojim razmišljanjima odjednom je osetio jaku grižu savesti zbog toga što se nije pridružio svojoj supruzi i deci tog dana na izletu. Bilo mu je krivo što će poludeti ili čak umreti i što će ženu ostaviti samu sa decom. Poslao je svog asistenta kod komšinice po mleko, jer je znao da je to univerzalni protivotrov i nadao se da će ublažiti njegovo stanje. Takođe je poslao i po svojeg doktora. U narednom periodu njegovi simptomi su dostigli vrhunac. Kako je kasnije opisao u svojoj knjizi „LSD – moje problematično dete“, bio je siguran da ga je obuzeo demon koji mu ubija dušu. Dok je doktor došao najteži simptomi su već prošli. Kada ga je doktor uverio da nema nikakvih nenormalnosti u funkcionisanju njegovog organizma, Hofman je pošeo bolje da se oseća. Njegove halucinacije su postale prijatnije i umerenije. Vizuelne iluzije u svim bojama i oblicima pratile su njegov tok misli i emocije. Do kraja dana njegovo metalno stanje se stabilisalo. Sutradan ujutru osećao se izuzetno dobro i osveženo, kao da je ponovo rođen. Blag fizički umor ga je podsećao na intenzivne događaje od prethodne večeri. Svega se sećao do najsitnijih detalja. Ushićen zbog svojeg otkrića, Hofman je svoje rezultate javio svojem profesoru i pretpostavljenima. Nakon inicijalne skepse, ponovljeni eksperimenti koje su njegove kolege sprovele na sebi uklonile su svaku sumnju. Time je zvanično otkriven LSD, dietilamid lizergne kisleine, jedinjenje koje je imalo potencijal da postane najefikasnije psihoterapeutsko oruđe u borbi protiv depresije, migrene, poremećaja post traumatskog stresa, opsesivno kompulzivnog poremećaja, bolesti zavisnosti i mnogih drugih poremećaja, kako fizioloških i psiholoških, tako i socijalnih. Nažalost, prekomerna, nekontrolisana i štetna zloupotreba tokom šezdesetih godina prošlog veka dovela je do straha kod širokih narodnih masa i rezultovala je zabranom proizvodnje, upotrebe i prometa LSD, na štetu celog čovečanstva.

